Duboka tužilačka država
Sistemom „kočnice i ravnoteže“ svaka od te tri vlasti jedna drugu kontroliše, i to bi tako trebalo da bude. No, praksa, posebno kod nas u Srbiji, gotovo nas uvek demantuje, a posebno je to aktuelno od momenta kad su kroz ustavne reforme sudskoj vlasti date ingerencije da bude država u državi, što je posebno zloupotrebljeno kroz rad naših javnih tužilaštava koja inače i nisu deo sudske vlasti, ali im je država, iz ne znam kog razloga, to omogućila. Tako smo praktično dobili duboku tužilačku državu koja hara ovim društvom i koja nemilice zloupotrebljava položaj koji je nezasluženo dobila.
Elem, svuda u svetu, a tako bi trebalo da bude i kod nas, tužilaštva su deo izvršne vlasti, a ne sudske. Tužioci nisu nezavisni u svom radu, već su samostalni. To je ogromna razlika. Otuda je van svake pameti bilo da se izbor tužilaca u potpunosti izmesti iz ruku izvršne i zakonodavne vlasti i da im se omogući da oni sami sebe biraju. Bilo bi dobro da se razmisli o vraćanju izbora tužilaca putem ministarstva i Narodne skupštinu. Čak nije loše i razmisliti o modelu koji postoji u SAD, a to je da lokalne tužioce građani biraju na izborima.
Praktično, tužioci su država u državi. Bez obzira na to što u Srbiji imamo najvećim delom čestite i poštene tužioce koji svoj poziv smatraju svetinjom u službi države, jedan dobar deo njih, potpuno odmetnuti deo, mnogo više je usmeren ka određenim stranim ambasadama koje su decenijama unazad uspele da izlobiraju formiranje raznih specijalnih tužilaštava baš kako bi kontrolisali krivične postupke i kako bi suštinski razorili dotadašnji rad naših tužilaštava. Tu posebno apostrofiram Javno tužilaštvo za organizovani kriminal, protiv čijeg formiranja sam bio i kao mladi pravnik, a danas putem prakse i posla kojim se bavim još sam snažnijeg uverenja koliko je suludo bilo što je država dopustila formiranje jedne takve budalaštine. Njihov dosadašnji rezultat je jedno veliko ništa, nemilice su hapsili na stotine ljudi koji su posle ko zna koliko godina, pa i čitavu deceniju kasnije, uglavnom bili oslobođeni. Ipak, dosad niko nije smeo da pisne o radu JTOK, jer ko bi se usudio, odmah bi dobio medijski linč. Baš JTOK u tome prednjači i koristeći najgore udbaške metode dolazi do razrešenja predmeta. Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste činjenica, sada više nego očigledna, da su oni postali politički instrument u rukama određenih struktura koje su želele u Srbiji nasilnu smenu vlasti. Finale je trebalo da se odigra baš preko JTOK hapšenjem pojedinih ministara, a sve sam više uveren i samog predsednika Republike. Oni jesu ozbiljna duboka država u Srbiji, i to su pokazali i poslednjim saopštenjem koje je objavio neki njihov kolegijum.
Sve u svemu, iskreno se nadam da su najave koje čitamo po medijima kako država planira da ukine status specijalnog tužilaštva za JTOK i da ga podvede, što je i logično, pod posebno odeljenje Višeg javnog tužilaštva u Beogradu zaista i tačne. Ukoliko se to predloži, sa obe ruke i uz veliko zadovoljstvo glasaću da se to usvoji.